O levorukosti

O levorukosti

Naučna istraživanja ne daju jedinstven odgovor na pitanje zašto su neki ljudi lovoruki. Međutim 13% levoruke populacije u svetu može naći bližeg ili daljeg rođaka koji je levoruk. Istraživanja su pokazala da većina osoba nasledi levorukost i da se ona prenosi generacijski. Zna se da se u porodicama koje imaju jednog levorukog roditelja 10 do 12 puta češće rađaju levoruku decu.

Za dominantnu stranu tela zadužen je mozak. Znamo da ljudski mozak ima dve polovine – levu i desnu hemisferu. Leva hemisfera kontroliše desnu stranu tela i obrnuto, desna hemisfera kontroliše levu stranu tela. Ukoliko je dominantna leva hemisfera mozga osoba je desnoruka i obrnuto. Svaka od hemisfera je predodređena da obrađuje određene informacije, te je zadužena za određeni set veština. Leva hemisfera kontroliše govor, pisanje, jezik, ali i matematičke i logičke operacije. Sa druge strane desna hemisfera kontroliše emocije, kreativnost, percepciju, umetnost, orijentaciju u prostoru i muzicke veštine.

Ovako organizovan mozak nam pokazuje da levoruke osobe imaju predispoziciju da budu kreativne i da su one vizuelni tipovi. Mnoga istraživanja u ovoj oblasti su potvrdila da među levorukima ima veliki procenat onih koji radije biraju poslove u oblasti muzike, umetnosti, medija. Takođe, među arhitektama postoji veliki procenat levorukih osoba, jer se levoruki bolje snalaze u prostoru od desnorukih i dobri su u trodimenzionalnoj percepciji.

Pored toga levoruki su vrlo često dobri u sportovima sa loptom jer imaju odličnu koordinaciju oko-ruka. Poznati teniseri Nadal i Seleš potvrđuju ovu tezu. Među levorukima ima mnogo uspešnih ljudi, posebno u oblasti umetnosti i sporta. Neki od njih su filozof Niče, fizičar Ajnštajn, holivudske zvezde Robert De Niro i Demi Mur. Mnoge osobe iz sveta biznisa i politike su levoruke kao što je Bil Gejts i aktuelni predsednik Amerike Obama.

Istorijiski posmatrano levoruke osobe su bile diskriminisane u skoro svim civilizacijama. Levo je uvek asocijacija za nešto negativno. U svim svetskim jezicima, uključujući i srpski jezik, postoji niz uzrečica koje ovo potvrđuju. Neke od njih su “ustao sam na levu nogu” kada kažemo da nismo dobre volje ili kada kažemo za nekog da ima “dve leve” to znači da je trapav.

Ranije su levoruke osobe bile sistematski obučavane da budu desnoruke tj. prevežbavane su da pišu i koriste desnu ruku. Ova vrsta intervencije je nosila sa sobom niz posledica. Deca koja su bila prevežbavana su pokazivala poteškoće u koncentraciji, čitanju, rešavanju aritmetičih operacija. Mnoga deca su počinjala da mucaju i kasnije odrastala sa ovom govornom poteškoćom. Jedan od primera je kralj Džordž VI, otac aktuelne engleske kraljice Elizabete, o čijem životu i govornim poteškoćama sa kojima je živeo je snimljen film “Kraljev govor”. Činjenice navode da je on počeo da muca pošto je bio prisiljen da piše desnom rukom iako je bio levoruk.

Ove činjenice nam govore da dominantna strana tela nije samo fizička karakteristika koja podrazumeva da neko piše levom ili desnom rukom, već je mnogo više od toga. Ovo nam pokazuje kako je mozak organizovan. S obzirom da je leva hemisfera mozga zadužena da kontroliše desnu stranu tela i obrnuto prevežbavanjem ruke dolazi do “konfuzije” u mozgu, te neželjenih efekata. 

Danas je većina roditelja i stručnjaka koji rade sa decom upoznata sa ovim činjenicama. Važno je da roditelji podrže i ohrabre svoju levoruku decu, te pokažu da je u stvari super biti levoruk. Da li će dete biti levoruko može se primetiti na ranom uzrastu. Na primer, dete će češće sisati levi palac ili će voziti autić radije levom nego desnom rukom. Između 4. i 5. rođendana dete će konačno “odabrati” dominantnu stranu tela.

Važan period na koji roditelji levoruke dece moraju da obrate pažnju je polazak u 1. razred. Jedan od najvažnijih događaja u životu svake osobe je polazak u školu. Ovo je ujedno i vrlo stresan period za svako dete. Levorukoj dece polazak u školu predstavlja dodatan stres jer nastupa obuka pisanja.

Učenje pisanja je izazovan posao za svako dete. Ali, za levoruku decu drugačija pozicija za pisanje dodatno komplikuje stvari. Ukoliko pišu kao desnoruka deca, njihov rukopis se razmaže. Zato mnogi savijaju zglob kako bi šaka bila iznad napisanog. Ova vrsta zgrčenog hvata nije dugoročno rešenje, jer njih počnu da bole šake. Rešenje ovog problema je pribor za pisanje za levoruke. Roditelji mogu olakšati detetu obuku pisanja obezbeđivanjem pribora za pisanje za levoruke. Pored pribora za pisanje na tržištu se poslednjih godina pojavljuje sve veći broj predmeta namenjenih levorukim osobama kao što su lenjiri, makaze, olovke i sl.

Zašto je važno uvesti čvrstu hranu u ishrani bebe

Zašto je važno uvesti čvrstu hranu u ishrani bebe

Ne samo da je neophodno uvesti čvrstu hranu zarad opšteg zdravlja vaše bebe, već i zbog razvoja oralne motorike. Pod oralnom motorikom podrazumevamo radnje koje beba izvodi vilicom, usnama, jezikom i obrazima, a to su žvakanje, sisanje, griženje.

Ove oralne motorne sposobnosti pomažu bebi da razvije govor.

Beba vežba oralnu motoruku onda kada uvedemo čvrstu hranu u ishrani. Različita hrana zahteva od bebe da ovlada različitim veštinama oralne motorike.

Na primer, hrana koja nije potpuno pasirana, već sadrži određeni nivo grudvaste strukture tera bebu da žvaće. Na ovaj način beba vežba jezik i priprema ga za dobar izgovor glasova T, D, K. Čvrsta hrana je važna za jačanje vilice, kao i mišića usana i jezika. Mišići usana moraju biti dovoljno snažni da drže hranu u ustima. Ovi mišići su u isto vreme zaduženi i za izgovor glasova M, P, B.

Ukoliko odlažete uvođenje čvrste hrane u ishrani vaše bebe, ne samo da će bebi nedostajati neke od važnih hranljivih sastoka, već će beba razviti naviku da konzumira jednoličnu hranu serviranu samo u pasiranom obliku. Pa tako, beba najčešće jede keks i mleko, pire-krompir, kašice odbijajući da proba hranu serviranu na drugačiji način ili ne želeći da proba druge namirnice. Posledica ovakvog načina ishrane često je i odloženo progovaranje i nepravilan izgovor glasova, te na kasnijem uzrastu nerazumljiv govor.

Zašto je gvožđe važno?

Zašto je gvožđe važno?

Svako treće dete ne unosi dovoljno gvožđa u organizam.
Ovo su pokazali poslednji zvanični podaci Svetske zdravstvene organizacije.

A zašto je gvožđe važno?

Roditelji će se sigurno setiti čuvenog junaka crtanog filma Popaja koji je jeduću spanać pun gvožđa postajao snažniji. Međutim, gvožđe je važno i za zdravlje naših ćelija, te kože, kose i noktiju. Gvožđe predstavlja  sastavni deo hemoglobina u krvi i ima funkciju prenosa kiseonika do ćelija našeg organizma, pa tako i do ćelija mozga. Funkcionisanje mozga direktno je zavisno od kiseonika i ukoliko dodje do deficita dolazi do vrtoglavice, slabe memorije, mentalnog zamora i apatije. Takođe, usled deficita gvožđa dolazi do pada imunog sistema i nemogućnosti organizma da se bori sa eventualnim infekcijama.

Deca koja imaju nizak nivo gvožđa u organizmu, osim što se češće razboljevaju zbog oslabljenog imuniteta, su nestašna, razdražljiva i pokazuju slabu pažnju u školi. Ova deca se često žale na umor i imaju poteškoće u učenju. Nakon regulisanja nivoa gvožđa u krvi ovi simptomi brzo nestaju. Zato, pre nego posumnjate na hiperaktivnost ili slabu pažnju kod vašeg deteta i posetite psihologa ili logopeda, proverite njegovu krvnu sliku.

Buduće mame tokom trudnoće moraju posebno obratiti pažnju i konzumirati namernice bogate gvožđem kako bi obrzbedile dovoljne količine za svoj i za organizam bebe.

Pošto su letnji meseci, možemo uživati u blagodetima svežeg sezonskog voća i povrća, te počastiti organizam tanjirom punim vitamina. Neke od namirnica bogate gvožđem su kukuriz, mahunarke, spanać, govedina, riba, morski plodovi, brokoli, pistaći i dr. Oni koji vole slatkiše mogu bez griže savesti jesti crnu čokoladu jer je bogata gvožđem.

Bebe ne trebaju pametne telefone već pričljive roditelje

Bebe ne trebaju pametne telefone već pričljive roditelje

Već su stručnjaci upozoravali roditelje na moguće štetne posledice po razvoj dece, ukoliko veći deo slobodnog vremena provode ispred ekrana kompjutera, televizora, mobilnog telefona ili tableta. Poslednja istaživanja upravo dokazuju da posledice po detetov razvoj mogu biti ozbiljne i teško popravljive na kasnijem uzrastu. Istraživanje Američke akademije pedijatara je nedavnim izveštajem potvrdilo da bebe koje koriste mobilne telefone i tablete pokazuju kašnjenje u govoru. Oni navode da posebno treba obratiti pažnju na bebe uzrasta od 6. meseca do druge godine života.

Bebe ovog uzrsta koje provode vreme ispred ekrana pokazuju poteškoće u progovaranju, imenovanju objekata, formiranju rečenica. Broj reči koje imaju u svom vokabularu, u poređenju sa njihovim vršnjacima, je znatno ispod proseka za uzrast.

Mnogi roditelji posežu za tabletom ili mobilnim telefonom kao sredstvom za smirivanje živahnih mališana ili kako bi im odvukli pažnju i servirali zdravu, ali ne tako omiljenu hranu. Međutim, ove strategije se vrlo često ne pokažu kao dobre jer izazovu dodatne probleme.

Pored kašnjenja u progovaranju, otežane komunikacije, kako verbalne, tako i neverbalne, deca pokazuju i slabu pažnju. Mališan koji provodi vreme ispred ekrana teže uspostavlja kontakt sa drugima, gubi interesovanje za igru sa drugom decom i teško verblno izražva svoje misli i osećanja.

One bebe koje provode vreme sa osobama koje im pričaju, pevaju i kikoću se sa njima brzo usvajaju govor. Deca uče da govore i komuniciraju imitirajući odrasle I ljude oko sebe. Na kasnijem uzrastu dete može usvojiti nove reči gledajući televiziju. Međutim, mame i tate su najbolji učitelji deci na ranom uzrastu. Zato je neophodno da roditelji, bake i deke provode više vremena sa bebama, i da kupovinu tableta odlože nakon trećeg rođendana.

Zašto roditelji levoruke dece treba da budu srećni?

Zašto roditelji levoruke dece treba da budu srećni?

13. avgust, se u svetu obležava Međunarodni dan levorukih osoba.

Levoruke osobe čine oko deset odsto populacije. Zašto je kod nekih ljudi leva strana tela dominantna i zašto se oni razlikuju od većinski desnoruke populacije? Nauka još uvek nije dala konačan odgovor na ovo pitanje, ali najveći broj istraživanja u ovoj oblasti ukazuje na genetsku predispoziciju. Naime, ukoliko je jedan roditelj levoruk postoje velike šanse da i njegovi potomci budu levoruki. 

Levoruki predstavljaju manjinu u svakom društvu i ukoliko malo pažljivije pogledamo, shvatićemo da su ove osobe skrajnute, zaboravljene i, istorijski posmatrano, često diskriminisane. Kada se osvrnemo oko sebe možemo naći samo predmete, gedžete i alate za desnoruke. Naši domovi, radne prostorije i javne institucije su projektovane za desnoruke. Kada nam nešto ne ide od ruke i stvari krenu u pogrešnom pravcu vrlo često koristimo izraz “danas sam ustao na levu nogu”. Sama ova konstatacija ukazuje da sve što predstavlja levo je nešto naopako, trapavo i loše.

Iako nismo sasvim sigurni u uzročnike dominantnosti leve strane tela ipak znamo, na osnovu mnogobrojnih studija, koje benefite uživaju levoruki. Biti levoruk znači imati niz talenata i prednosti u odnosu na desnoruke.

Osim što su vrlo često natprosečno inteligentni, kao što je bio levoruki fizičar Albert Ajnštajn, bolji su u multitaskingu i brže se oporavljaju nakon šloga nego desnoruke osobe.

Levoruki su u prednosti i kada je sport u pitanju. Levoruke osobe imaju odličnu koordinaciju oko-ruka i zato su superiorniji u sportovima sa loptom. Jedan od dobrih primera uspešnog levorukog sportiste je špasnski teniser Rafael Nadal, kao i bivša jugoslovenska teniserka Monika Seleš.

Takođe, levoruke osobe imaju više potencijala za razvijanje talenata u oblasti umetnosti jer su vizuelni tipovi. Veliki slikari Leonardo, Mikelanđelo i Rebrant su bili levoruki. Među ostalim slavnim levorukim ličnostima nalaze se i najveći pronalazači i inovatori današnjice Bil Gejts, Mark Zakerberg i Stiv Džobs.  

Zato, ukoliko primetite da vaše dete više koristi levu ruku nego desnu, ohrabrite ga i podstaknite da razvije i iskoristi gore pomenute talente.

DISLEKSIJA: Nekada loši đaci, danas među najuspešnijima

DISLEKSIJA:
Nekada loši đaci, danas među najuspešnijima

Oktobar je „Evropski mesec podizanja svesti o disleksiji“.

O ovoj temi se ne govori često i osobe sa poteškoćama u čitanju su često marginalizovane, a roditelji dece sa disleksijom ne znaju kako da se nose sa ovim izazovom.

Disleksija podrazumeva siromašnu tehniku čitanja prosečno ili nadprosečno inteligentne osobe koja nema fizičke, psihičke ili neurološke teškoće koje mogu biti smatrane uzrokom problema u čitanju. Polazna pretpostavka je da je već uložen odgovarajući napor kako bi se savladala ova veština, te da siromašna tehnika čitanja nije posledica neodgovarajućeg pristupa u usvajanju tehnike čitanja. Uzrok nastanka disleksije je jezički poremećaj, a ne niska intelektualna sposobnost ili vizualno oštećenje. Smatra se da svaka deseta osoba u svetu ima poteškoće sa čitanjem.

Kasno progovaranje predstavlja jedan od uzroka i ranih simptoma disleksije. Ova deca obično progovore kasnije, sporo usvajaju nove reče i imaju siromašan vokabular. Njihov govor je teško razumeti zbog brojnih grešaka u izgovoru glasova. Pored toga, vrlo često, ova deca koriste nepravilne gramatičke oblike. Neki drugi rani znaci disleksije mogu biti poteškoće u praćenju dva ili više naloga u isto vreme, teškoće u vezivanju pertli, “nespretnost” u koordinaciji koja utiče na uspešno učestvovanje u sportskim aktivnostima.

Uz stručnu pomoć logopeda moguće je savladati tehniku čitanja i ublažiti simptome disleksije, te na taj način izbeći frustracije deteta tokom školovanja i odrastanja. Međutim, vrlo je važno sa se roditelji obrate na vreme logopedu kada primete da dete pokazuje poteškoće u usvajanju govora i jezika na predškolskom uzrastu ili ukoliko primete da dete kasni u savladavanju čitanja i pisanja za vršnjačkom grupom.

Pored rada sa logopedom neophodno je pomoći detetu sa disleksijom da razvije dodatne talente i veštine jer su neretko ova deca nadprosečno inteligentna u drugim oblastima kao što je socijalna inteligencija, kreativnost i dr.

Zanimljivo je da se među osobama sa disleksijom nalaze mnoge visoko inteligentne i uspešne ličnosti poput Alberta Ajnštajna, Toma Kruza, Džejmi Olivera i Ričarda Brensona.

Pogledajte kako je izgledalo školovanje jednog od najbogatijih ljudi na svetu, Ričarda Brensona i kako je ovaj biznismen mislio za sebe da je glup.

Džejmi Oliver je bio raspoređen u specijalnom odeljenju kao “glupo dete” jer nije bio u stanju da savlada čitanje. Jedan od najpoznatijih kuvara današnjice smatra da obrazovni sistem ne treba samo da se svodi na ocenjivanje, već treba da pomogne deci da prepoznaju one oblasti u kojima su dobri i u tom pravcu razvijaju svoje talente.

Progovaranje uz muziku

Progovaranje uz muziku

Brojne studije su pokazale da muzika ima pozitivan uticaj na razvoj dece u različitim aspektima od motorike, preko govora i inteligencije pa do socijalnog i emocijlnog razvoja. Deca koja sviraju bar jedan muzički instrument pokazuju bolja postignuća na testovima iz matematike, logike, pa čak i na testovima inteligencije. Motorno su često spretnija, jer muzika poziva na ples i igru.

A koji su najčešći benefiti koji deca mogu da imaju od muzike?

Muzika i razvoj govora su usko povezani. Mnoga deca slušajući muziku uče nove reči, ovladavaju ritmom u govoru, memorišu fraze i rečenice koje kasnije koriste u svakodnevnoj komunikaciji. Neretko se dešava da deca sa autizmom, koja imaju poteškoće u komunikaciji, progovore upravo zahvaljujući muzici koja se koristi tokom logopedskog tretmana. Kratke pesmice, u kombinciji sa igračkama i didaktičkim sredstvima, se u ovakvim slučajevima koriste kao pokretač u razvoju govora.

S obzirom da su govor, čitanje, pisanje, parvopis i gramatika usko povezni muzika pomaže deci u ovladavanju ovih veština. Tako će dete koje svira bar jedan muzički instrument verovatno sa lakoćom savladavati školsko gradivo iz srpskog jezika ili “upijati” strane jezike.

Muzika kao sredstvo za podsticanje detetovih talenata se možete koristiti na svim uzrastima.

Tokom prenatalnog razvoja, dok je u maminom stomaku, beba čuje zvuke koji dolaze iz spoljašnje sredine. Pojedine bebe već posle 16. nedelje registruju muziku i mamin glas. Za vreme trudnoće majke mogu izabrati da slušaju klasičnu muziku koja najviše prija bebama. Tokom ranog dečijeg razvoja, od 1. do 3. godine roditelji mogu puštati deci pesme koje su jednostavne za izgovor i imaju određeni ritam koji poziva na pljeskanje, skakanje, okretanje i ples. Na ovaj način se stimuliše razvoj govora i motorike kod dece. Na predškolskom uzrastu mogu se koristiti pesme koje pomažu deci da nauče azbuku, te da pravilno izgovaraju pojedine glasove.

Pored pomoći u razvijanju određenih veština muzika nam, pre svega, omogućava da uživamo i da se opustimo, bilo uz klasične umirujuće tonove ili uz brz ritam dobre rok muzike.

Grafomotorika, pisanje i prvilno držanje olovke

Grafomotorika, pisanje i prvilno držanje olovke

Grafomotorika predstavlja kombinaciju kognicije, percepcije i motorike koje omogućavaju pojedincu da piše. Za dete sa grafomotornim problemima pisanje će predstavljati veliki izazov. Mogu postojati motorni problemi. Oni podrazumevaju poteškoće u mišićima i nemogućnost hvata i držanja olovke, te pokretanje šake i zglobova ruke koji su preduslov za pisanje. Pored motornih problema neretko se kod neke dece javlja razlika između toka misli i mogućnosti da se dete izrazi kroz pisanje.

Sve veći broj današnje dece pokazuje poteškoće u grafomotorici, između ostalog, zbog siromašne motorne spretnosti koja je neretko prouzrokovana slabim kretanjem, nesamostalnošću u odevanju, hranjenju, igri. Ukoliko roditelji hoće da pomognu dedetu da bude dobar đak u školi, brzo ovlada tehnikom pisanja i samostalno uči treba da ga osamostale na ranom uzrastu. To podrzumeva da dete samo istražuje okolinu, boravi u prirodi, trči, skače, pešači, igra se sa drugom decom, ali i samo organizuje svoju igru. Pored toga samo sređuje sobu i bude odgovorno prema svojim stvarima i igračkama, samo se hrani, odeva, obuva i koristi toalet.

Posebno je važno za pisanje da dete na što ranijem uzrastu samostalno obavlja manuelne radnje rukama, šakama i prstićima. To podrazumeva da se igra plastelinom, seče makazama, niže perle, zakopčava dugmiće, gužva papir i sl.

Preduslov za uspešnu obuku pisanja predstavlja i pravilno držanje olovke između tri prsta. Ohrabriti dete da lakat nasloni na sto i da ne krivi zglob šake. Stisak olovke ne bi trebao da bude previše čvrst ili blag. Od velike pomoći predškolcima u obuci pisanja može biti i specijalan pribor za pisanje koji se danas nalazi na tržištu. Tu spadaju deblje olovke i bojice trouglastog oblika, kao i one prilagođene za levoruke. Pored toga u postoje i gumice (adapteri za olovke) koje pomažu deci da pravilno drže olovku prilikom pisanja.

Ukoliko dete pokazuje izazove u pisanju ili čitanju nakon 1. razreda naophodno je obratiti se logopedu.

Sportom protiv hiperaktivnosti i slabe pažnje

Sportom protiv hiperaktivnosti i slabe pažnje

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) najčešće karakterišu četiri osobine: poremećaj pažnje, povišena potreba za pokretom i kretanjem, impulsivnost i slab uspeh u školi. Većina roditelja hiperaktivne dece neretko biva isfrustrirano zbog nemogućnosti da kontroliše detetovo ponašanje, njegovu stalnu potrebu za kretanjem i slabu pažnju.

Kako bi roditelji dece koja se susreću sa ovim poteškoćama lakše prevazišli ove izazove mogu, pre svega, postaviti jasna pravila ponašanja koja će važiti za sve članove porodice. Pored jasnih pravila neophodno je da dete dobija i jasne instrukcije. Detetu će biti lakše da prati instrukcije ukoliko dobije listu aktivnosti koje treba da izvrši. Uspostavljanje svakodnevne rutine je ključ za dobrobit svakog deteta, a posebno za hiperaktivno dete. To podrazumeva da dete uzima obroke uvek u isto vreme, ide na vreme na spavanje i sl. Svako odstupanje od rutine kod deteta povećava rizik za slabu pažnju i teškoće u izvršavanju dnevnih aktivnosti.

Mnogi stručnjaci smatraju štetnim često gledanje televizije i korišćenje kompjutera. Ove aktivnosti treba svesti na minimum. Posebno treba izbegavati televiziske sadržaje sa glasnim zvucima i scenama nasilja jer to neće prijati hiperaktivnom detetu. Jedan televizijski sadržaj dnevno je dovoljan za zabavu deta. Hiperaktivnom detetu, kao i većini druge dece, će više prijati neka fizička aktivnost nego sedenje ispred ekrana.

Hiperaktivna deca su puna energije. Iz ovog razloga mnogi roditelji kako bi usmerili ovu energiju na korisne aktivnosti upisuju decu u škole sporta. Međutim, nisu svi sportovi podjedako dobri za ovu decu. Hiperaktivna deca se ne snalaze dobro u timskim sportovima. Timski sportovi kao što su fudbal ili košarka zahtevaju od osobe da u isto vreme razmišlja o svom postignuću, ali i o pravilima igre, saigračima i suparničkom timu. Za dete sa lošom pažnjom i teškoćama praćenja više instrukcija u isto vreme ovo će biti jako frustirajuće jer neće biti u mogućnosti da balansira između ovoliko varijabli i stalno će praviti greške. Individualni sportovi najviše pomažu deci sa problemima pažnje. Ovo podrazumeva da dete prati jasne instrukcije trenera tokom individualnog rada i u stanju je da postigne izuzetne rezultate uz konstantan rad.

Najbolji primer o tome kako se može pobediti ADHD je olimpijski rekorder u broju osvojenih zlatnih medelja u plivanju, Majkl Felps. Felps je sa polaskom u školu bio dijagnostikovan kao hiperaktivno dete i tokom osnovne škole do tinejdžerskih dana uzimao je lekove za kontrolu impulsivnosti i bolju pažnju. Iako su mu lekovi pomogli u 13. godini je prestao da ih uzima, i uz pomoć sporta, u kom je najbolji na svetu, uspeo je da prevaziđe poteškoće.

Borilačke veštine kao što je takvondo ili karate su takođe viđeni kao sportovi koji pomažu deci da lakše prate pravila, ovladaju kontrolom, kako tela, tako i uma.

Naučite dete da voli knjige

Naučite dete da voli knjige

Brojne su dobrobiti koje će imati vaše dete tokom rasta i razvoja ukoliko ste vi ljubitelj knjige i stvorite naviku redovnog čitanja u porodici. 

Odgajanje ljubitelja knjige je zabavno, lako i sa brojnim benefitima za dete.

 

Dete će voleti knjigu ukoliko se i vi redovan čitalac. Ukoliko vam je čitanje na poslednjem mestu zbog obaveza ili nemanja navike vreme je da to promenite sa prvom trudnoćom. Napravite prostora za čitanje knjiga za sebe, ali i za čitanje sa detetom. 

Ukoliko hoćete da odgajate ljubitelja knjige neophodno je i da vi sami volite knjigu.

Knjige za bebe su najvažnije. Kada je dete okruženo knjigama od malih nogu lako će stvoriti naviku da redovno čita. Obično tokom trudnoće buduće mame imaju više slobodnog vremena za čitanje. Ovo je ujedno i najbolje vreme da počnete da čitate “zajedno” sa bebom.

Kako da to uradite?

Ukoliko vam nije poznato, bebe čuju naš govor, muziku i zvukove koji dolaze spolja.

Zato čitajte naglas svakog dana. Možete da čitate bilo koje štivo u kome vi uživate od recepata za kolače, ljubavnog romana, pa do vesti iz ekonomije. Sadržaj koji čitate nije važan. Važan je zvuk vašeg glasa, ritam i tempo govora.

Dobro su poznata eksperimentalna istraživanja koja su pokazala da ukoliko svakog dana čitate detetu istu priču ili recitujete pesmicu dok je u stomaku da će je nakon rodjenja prepoznati i prestati da, na primer, plače kako bi čulo dobro poznate reči. Takodje, slična istraživanja na ovu temu pokazuju da broj reči kojima je izložena beba direktno utiče na razvoj govora i jezika kod deteta na kasnijem uzrastu. A sam razvoj govora i jezika direktno će uticati na detetova postignuća u školi. 

Medjutim, obavezno je da reč bude živa i da dolazi od vas ili vaših bližnjih. Nije dovoljno da uključite tv ili radio.

 

Nakon rodjenja bebe počnite sa knjigama koje će pokrenuti čula. Knjige napravljene od različitog materijala, zvučne, te knjige sa ilustracijama.

Beba će uživati u zvuku vašeg glasa. Može izgledati kao da vas ne čuje, ali nemojte biti zavarani jer od malih nogu deca “upijaju” naše ponašanje, rutine, govor, jezik, kao i navike koje će biti utemeljene na ranom uzrastu i trajati tokom celog života. Jedna od najlepših i navika sa brojnim prednostima je svakako čitanje.