Autori: Dragana Filipović, defektolog-logoped, porodično savetnik i Vladimir Jović, klinički psiholog
Profesionalna orijetacija
Bliži se kraj školske godine za učenike završnih godina osnovih i srednjih škola. Većina mladih nakon završene škole nije sigurna na koju stranu da krene i kakvu karijeru da izabere. Mnoge brine da li će i u kojoj oblasti biti uspešniji. Jedni se odlučuju da traže posao, drugi da se usavršavaju u određenoj oblasti, dok neki nastavljaju sa obrazovanjem. Mnoge mlade osobe donesu odluku o budućoj karijeri jer im je interesantna određena profesija ili izgleda uzbudljivo baviti se njome. Neki od njih se odluče da studiraju određeni fakultet jer njihov blizak prijatelj, brat ili sestra, su studenti tog fakulteta.
U vreme tinejdžerskog doba mladi neretko doživljavju ozbiljne životne promene. Dolazi do preispitivanja, javlja se nesigurnost, ali i zaintresovanost za pojedine oblasti, te ljubav prema nekim hobijima. U tim slučajevima slika o tome koja je profesija prava za mladu osobu postaje zamagljena.
U donošenju odluke učestvuju i roditelji.
Vrlo često se dešava da pomenuti razlozi za donošenje odluke o budućoj karijeri mladom čoveku ne pomognu. Jer kao što znamo, samo u nekim poslovima možemo biti uspešni, pa samim tim i srećni. Sa druge strane realnost nije uvek onakva kako je vidimo, posebno ne u savremenom svetu koji se brzo menja zahvaljujući naučnim i tehničkim dostignućima.
Nekada je bilo dovoljno da se završi školovanje i da se osoba bavi istim poslom do kraja radnog veka. Danas tržište rada trpi velike promene. U nekim slučjevima sa velikom sigurnošću možemo da tvrdimo da će neke profesije biti u potražnji. Pa tako imamo sve veću potražnju za profesionalcima u sektoru medicinske nege u Evropi, pa i u Srbiji, jer se životni vek produžio i javlja se povećan broj starijih, time i potražnja za medicinskim osobljem koje se bavi rehabilitacijom i negom. Sa druge strane, neke promene na tržištu rada nismo u stanju da predvidimo. Na primer, 2006. godine mali broj ljudi je imao nalog na fejsbuku, tviter je bio na početku svog razvoja. Razvoj pametnih telefona je bio u povoju. Danas, dvanaest godina kasnije, svet izgleda drugačije. Između ostalog, pojavile su se nove profesije za koje nismo mogli ni da predpostavimo da će postojati na tržištu radne snage, kao što su menadžer socijalnih mreža i profesionalci zaduženi za razvoj aplikacija.
Zbog velikih promena na tržištu rada, razvijaju se nove veštine i znanja i zato je potrebno da promenimo ugao posmatranja. Izuzetno je važno da ne gledamo šta su zanimanja koja su trenutno tražena na tržištu, već da se okrenemo mladim ljudima i da razmotrimo u čemu su oni dobri, te da radimo na razvijanju onih veština i znanja u kojima su oni najbolji. Na taj način ih spremamo, da sutra, u uslovima promena budu uspešni i da mogu da se brže prilagode promenama koje ne možemo da predvidimo, a koje će sigurno nastupiti u budućnosti.
Jedno od sredstava koje nam omogućava da mladim osobama pomognemo u odabiru profesije je nesumljivo profesionalna orijentacija. Na osnovu postignuća na testovima sposobnosti i ličnosti, kao i intervjuu, tim sačinjen od psihologa i treniranih profesionalaca pomoću tehnika kojima raspolažu identifikuju polja u kojima kandidat ima najveće potencijale. Profesionalna orijentacija pomaže roditeljima, deci, ali i društvu i obrzovnom sistemu da u budućnosti imamo mlade ljude koji su srećniji svojim životnim izborima, bez obzira da li će raditi u korpuraciji, državnoj upravi ili će biti preduzetnici.
Mapiranje potencijala
Japanci IKIGAI koriste kad hoće da kažu šta je ono što je smisao našeg života, šta je ono što nas ujutro pokreće, šta je ono zbog čeka živimo.

Ova japanska ideja poručuje da je ključ sreće u ravnoteži brojnih oblasti našeg života. Naši profesionalni identiteti, naš rad, naša zanimanja, naše brojne životne strasti, sve to nije lako držati u ravnoteži. U savremenom društvu, sa stalnim inovacijama koje menjaju tržište rada, slika postaje još složenija, a, samim tim, još je teže uravnotežiti ono u čemu smo dobri¸ ono što volimo, ono što nam treba i ono za šta smo plaćeni. Ne zaboravimo, lična sreća i uspeh na profesionalnom planu ne idu uvek ruku pod ruku, život ume da bude surov. Međutim, zamislimo se nad sledećim: Kada je čovek produktivniji i uspešniji? Onda kada je nesrećan i neuravnotežen, ili obrnuto, kada ume da voli i da radi?
Jedno od pomoćnih sredstava koje nam može olakšati životno usmerenje ka većoj životnoj sreći i uspehu je svakako psihološka nauku. Konkretno, naučno znanje o tome šta su to interesovanja, kako određene osobine ličnosti utiču na izbor profesije i na zadovljstvo i uspešnost u poslu, te šta su ljudske intelektualne sposobnosti, veštine i znanja. Sva ova saznanja mogu da nam posluže u praktične svrhe, onda kada hoćemo da pomognemo ljudima koji nisu nužno izgubljeni pa im treba nekakav orijentir, već imaju dobar osećaj šta žele da budu u životu, ali im je vetar u leđa i te kako važan i koristan.
Paleta instrumenata koja služi psihologu prilikom profesionalne orijentacije je široka. U upotrebi su brojni samoopisni inventari za procenu ličnosti, testovi inteligencije, testovi interesovanja i opredeljenja. Tu je, neizostavno i intervju, živi razgovor dvoje ili više ljudi vođen stručno, zasnovan na znanju i iskustvu stručnjaka. Ali, možda važnije od samih instrumenata je to kako će se te instrumentima prikupljene informacije uklopiti u celinu, tako da mogu da posluže kandidtima kao orijentiri. To je najvažniji i najteži deo jer ljudi nisu mašine. Na to naručito danas treba posebno skretati pažnju. Ali ne zaboravimo ni ovo, nismo baš toliko nepredvidivi i slobodni koliko volimo da mislimo o sebi. Što ne znači da nam sloboda ne ostaje kao jedan od najvažnijih ideala. Samo što put do slobode vodi preko svesti o ljudskoj neslobodi. Sloboda nije datost, već se mora osvajati i negovati.
Postavlja se pitanje: šta će nam biti pomoćno sredstvo prilikom predviđanja toga kako će izgledati kada jednog dana skoro pa svršeni srednjoškolac, ili još uvek osnovac, pristupi tržištu rada? S obzirom da je paleta instrumenata široka odlučujemo se za neke od “osnovnih boja”? Kako da se orijentišemo u “svetu psiholoških instrumenata”. Evo nekoliko osnovnih stvari:
1. Testovi sposobnosti
- koji su intelektualni potencijali kandidata?
- kako on koristi svoja znanja i veštine?
- koji je njegov stil prilikom rešavanja različitih problema?
2. Upitnici za procenu ličnosti
Njima se odgovara na pitanja:
- kako se kandidat odnosi prema radu, dužnostima, obavezama?
- kakav je prema drugim ljudima, nadređenim, podređenim, ljudima “na istoj ravni”?
- koliko je otvoren za nova iskustva i znanja?
- kakvu mu radna atmosfera najviše prija i odgovara, s obzirom na njegov temperament?
- koliko je sposoban da istrpi različite zahteve posla (rad i radna atmosfera nisu isto “što i poljem preći”, mnogo je tu stresa – da iskoristimo tu često korišćenu, ali vrlo neodređenu reč)?
Svakako da se većina ljudi u različitim situacijama ponaša na različite načine. Međutim, ovo ne znači da smo rasuti do neprepoznatljivosti. Poruka na osnovu korišćenja inventara upitnika kandidatima je i da je moguće korigovati ponašanje i navike.
3. Testovi opredeljenja i interesovanja
Pomažu kandidatu da svoja interesovanja poveže sa zahtevima tržišta. Pitanja su sledeća:
- Koje profesionalne oblasti mladu osobu najviše zanimaju?
- Koje ga najmanje zanimaju?
Naravno, ovo je osnova želja kandidata. Međutim, tržište je veoma bogato i, kako smo već naglasili, promenljivo, da nije zaista lako snaći se. Testovi interesovanja i opredeljenja mogu da posluže mladima tako što će im napraviti mapu njihovih interesovanja. Glavni autor te mape su sama kandidatova interesovanja, stručnjaci su tu samo kao pomoć prilikom njenog iscrtavanja.
Konačno, ne možemo svi sve, ne želimo svi sve, nemamo potrebu da radimo sve, a bićemo plaćeni samo za ponešto. Profesionalna orijentacija može biti veoma korisna stvar na tom našem putu ka uspehu i ličnoj sreći. Biti srećan, uspešan, a za to primati nadoknadu, zvuči kao ideal, ali nisu svi ideali neostvarivi.