Autizam i
govorno-jezičke teškoće
Kašnjenje u govornom razvoju može biti jedan od pokazatelja autizma. U tom smislu, logoped je jedan od prvih stručnjaka kome se treba obratiti.
Neretko se deca sa autizmom suočavaju sa teškoćama u govorno-jezičkom razvoju uključujući razumevanje govora i efikasno komuniciranje sa drugima. Deca sa autizmom, vrlo često, ne nalaze nijedan razlog da komuniciraju sa drugim ljudima. Ovo može odložiti njihovo usvajanje govora, te kasnije dovesti do frustracija jer nisu u mogućnosti da verbalizuju svoje potrebe. Uzimajući u obzir činjenicu da “izbegavaju” socijalne situacije oni takođe imaju manje mogućnosti da razviju govorno-jezičke sposobnosti.
Deca sa autizmom koja koriste govor u komunikaciji neretko imaju probleme u komunikaciji koja uključuje složenije teme ili apstraktne pojmove. Ovo se javlja kao posledica njihovog nerazumevanja situacija u socijalnom kontekstu i nemogućnosti sagledavanja situacija iz ugla drugih. Nespremnost da komuniciraju sa drugima se ogleda u tome da ne uspevaju da uspostave kontakt očima, koriste neverbanu komunikaciju ili razumeju govor tela.
Kašnjenje u govornom razvoju može biti najočigledniji pokazatelj da nešto nije u redu. U tom smislu, logoped može biti jedan od prvih stručnjaka kome se treba obratiti. Prilikom procene govorno-jezičkog razvoja neophodno je uzeti u obzir sve aspekte komunikacije i socijalnog funkcionisanja, a ne samo govora i jezika.
Neka deca sa autizmom imaju ograničen govorno-jezički razvoj ili su neverbalna (nikada nisu razvila govor), dok njihovo razumevanje govora drugih može varirati. U takvim slučajevima govorni terapeuti (logopedi) razvijaju kod deteta komuniciraju koristeći vizuelne metode kao što su korišćenje simbola i/ili slika u komunikaciji. Takođe, logopedi pomažu deci sa autizmom da razviju veštine slušanja, pažnje, koncentracije, kao i unapređivanju razumevanja verbalnog govora, socijalnih situacija i dr.
Sa druge strane, neka deca sa autizmom imaju bogat rečnik i u stanju su da verbalno komuniciraju. Međutim, ova deca se suočavaju sa poteškoćama u korišćenju govora i jezika i to u smislu pravilne upotrebe pojedinih reči i/ili rečenica u određenom kontekstu. Ljudi opšte populacije primaju informacije tokom komunikacije tako što “tumače” značenje reči i rečenica. Pored toga, informacije se mogu dobiti na osnovu načina na koji je poruka poslata što uključuje pored ostalih neverbalnih signala i ritam ili intonaciju u govoru. Na primer, rečenica “Bio si u školi” može biti samo konstatacija ili komentar, ali može predstavljati i pitanje u zavisnoti od intonacije prilikom izgovora. Deca sa autizmom se suočavaju sa teškoćama ne samo razumevanja značenja pojedinih reč i rečenica, već i nemogućnosti prepoznavanja intonacije u govoru od koje vrlo često zavisi značenje poruke koju nam drugi šalju.
Neki od ostalih problema u komunikaciji sa kojima se mogu susresti deca sa autizmom su:
- Poteškoće u pravilnom izgovoru (artikulaciji) pojedinih glasova
- Poteškoće sa fluentnošću (mucanje ili brzopletost u govoru)
- Poremećaji glasa (npr. “piskav” glas ili monoton ujednačen “govor robota”)
